| |
19.06.2007., utorak
još pred 6 mjeseci ja napušten blog iz razloga jer te blogove pišu emotivno nestabilna djeca, (čitaj EMO) a ja imam puno pametnijeg posla nego da nekolicini ljudi objavljujem svoje "strašno" zabavne događaje.
ako me itko želi dobiti, traže me ili nešta slično
hudovsky@hotmail.com
ICQ 283726190 --> tu me nikad skoro nema
095/8407878 RUFT AN!!
|
06.12.2006., srijeda
Evo ekipa da vam se malo javim, istina nisam dugo. Evo polako da krenem s kompom. Pošalje mi frendica prek msna neku sliku i sada nemrem otvoriti više niti jednu datoteku ni mapu na kompu. Pizdim dakako, dobro je, još radi net i msn na kojem u zadnje vrijeme provodim hrpu vremena. Komp dakako mora na servis. Inače nabavio sam i neku novu gammer tipkovnicu koja se nikom od ukučana koji koriste komp ne sviđa al meni je jebana.
Što se tiče košarke trener je odavno odustao od nas, vidio je da je dobio generaciju kojoj se neda trudit se i zagrist stvarno za tu košarku već haklere koji su odrasli (košarkaški) na ulici i koji su prirasli uz 3 na 3, betonski teren, poderane tenisice i šminku basketa na ulici... Sezona katastrofalno prilazi kraju. Imamo do sada jednu pobjeđenu tekmu. I to je bila prva tekma sezone u podsusedu. Dobili manje od 10 razlike. Prva tekma drugogg kola je bila s njima i to doma al smo popušili nekih 20ak razlike. zadnje tekma je bila u Velikoj Gorici, s dečkima iz tog kluba sam prošlo ljeto bio na kampu u Velom Lošinju tako da ih večinu znam. S njima smo cijelu tekmu igrali u regalu i onda smo zadnju četvrtinu pali i tako izgubili nekih 10 razlike. Košarka za školu.... Neki dan sam bio osto na treningu s curama, falilo ih je. Ak niš drugo nagledo sam se cura od 2 metra u hlačicama koje su kraće od mojih bokserica. Nije baš i neki prizor al... Nemojte ovo protumačit kao da nisam izbirlji, jesam i to jako... Oni koji me poznaju znaju kakav sam. Uglavnom nisam do sada bio ni na jednoj tekmi al ovu subotu bi moro doć sobzirom da imamo školu ujutro jer odrađujemo zadnji dan škole (petak 22.12.2006) a tekma je u 12 a u pol 12 bi trebo bit tam tak da sam na prva tri sata.
napravili smo neki novi razredni web site na koji dolaze ljudi al ne dovoljno, radili smo i novi forum al to je definitivno dio ful i pol. U školi je nekako dosadno, sve je postalo monotono, ništa se ne događa, ljudi žive za subotu i izlaske. U početku je bilo koliko toliko zabavno u školu al sada svi sve rade po šabloni. bit će poseban post o toj moj misli..... UBRZO.
Prošlu subotu smo proveli kao i svaku drugu. Skupila se ekipa i tako, ništa posebno.
Pisao bi još toga al previše ljudi zna za ovaj blog tako da vjerujem da više neću pisat. Nema smisla. Pozdrav ljudi. Budite mi živi i zdravi. javite se kad ste vani pa zaguzimo negdje na kavu... Čuvajte se. Odoh ja.
|
20.11.2006., ponedjeljak
Sobzirom da ovo sad ostaje samo moj blog morat ću malo mjenjat neke stvari al to polako. nemam vremena, neda mi se, a i nitko više ne ferma te blogove pa zapravo nezanm zašto to uopće radim al neka. Moj kolega s bloga i sadašnji cimmer otišao je na drugu adresu Untill the morning. tako da tamo možete potražit one njegove pričice o likovima s pljugicama i dobrim trebama i ostalim šunkastim dečkima koji žive za spank.... Uglavnom od mene ne očekujte niakakve priče. Možda tu i tamo napišem nešta o svojim doživljajima iz škole u koju svaki dan sve manje želim ić no i dalje me neš vuće tamo.
|
28.10.2006., subota
Hudo
Ekipa
Hudo, Andrija, Hans, Bado, Brex i Tomić
Ekipa opet
Most u Zadru
Hudo i Edo
Hudo i Kulen
|
02.10.2006., ponedjeljak
Ovo je bila zadaća iz hrvatskog....
Nikada se više vratiti neće,
najljepši dani života mog,
kad sam sreo i zavolio
čaroban osmjeh oka tvog.
Ti si onaj trag u duši koji ne mogu izbrisati.
Ti si bol u duši koju nemogu preboljeti.
Ti si plamen koji u srcu nemogu ugasiti.
Ti si ona koju jedino iz srca i duše mogu voljeti.
Zorom bi najljepše mirisala,
a predvećer očaravajuće
uzdisaje odavala.
Sva ova prića bi u dvije rijeći stala,
ali je to ne želim jer ti si mi
neopisivu snagu dala.
nakon mnogo vremena-->
Hudo 
|
27.09.2006., srijeda
Stambena gradska zona. Sumrak jednog sasvim obicnoga dana. Ćini se da je srijeda. Nitko se zapravo posebno ni ne obazire na današnji dan. Idilična srijeda u idiličnom kvartu. Redovi obiteljskih kuća, između njih mali parkovi u kojima se djeca igraju dok ih majke ne pozovu u kuću na večeru. Ljudi cijeli svoj život provedu u potrazi za tim a dan nakon što su ostvarili svoj san, več ga zaboravljaju. Govore da žive dosadnim životima, da oko njih više ništa uzbudljivo ne postoji. Nisu svjesni onoga što su dobili. Znate kako to ide, niste svjesni onoga što imate dok ga ne izgubite. Kako su ljudi to izgubili, pitate se? Isprani su im mozgovi. Tako je. U njihove mozgovne bio-čipove su ugrađeni kameleon programi koji im onemogućuju pravi prikaz stvarnosti. Današnja garnitura vlasti, koja zapravo vlada već nekoliko desetljeća, jednostavno nije druželjubiva skupina ljudi. Ne vole ono što svi vole, niti ih to i najmanje zanima. Zanimaju ih samo virtualne igre. To su obićno simulacije ubijanja pilića. Zato su se i održali tako dugo na vlasti. Uglavnom, vratimo se našoj temi. Ti ljudi jednostavno ne vole opće prihvačenu teoriju idile. Kosi se s njihovom teorijom u kojoj bi svi trebali živjeti na selima u skladu s prirodom i životinjama. Ali, s obzirom da su se tijekom stoljeća što izmjenile, što nestale definicije sela, prirode, životinja i ljudskih osjećaja pomiješanih sa osjećajima bio-čipova, to ne može funkcionirati. Nemojte ni pokušati shvatiti slučajno ovo niti razmišljti o ovome. Posljednji koji je to probao i pri tome se nazvao filozofom, navodno po nekome terminu iz antike, završio je tragično. Pretvoren je u digitalnu kokoš i sada neprekidno umire u igrama naših ministara. Kameleon program se automatski počeo ugrađivati mladim parovima koji su krenili kupiti obiteljski auto s dovoljno prostora za dvoje djece i psa. Istina je da oni i dalje žive idilično ali ne mogu primjetiti neke sitnice oko njih. Ali, sada tek dolazi ključo pitanje! Da li biste radije imali kameleon program u bio-čipu ili biste radije bili zatvorenik Sekcije 7 u strogo čuvnom prostoru u središtu idiličnoga kvarta i da su vam pri tome noge trenutno «isključene»?
Nikki Manson nikada nije bilo postavljeno to pitanje i ona se sada nalazila polufunkcionalna ispod idiličnoga stambenog kvarta bez najmanje ideje gdje je. Ležala je u tamnoj sobi u kojoj se vidjelo samo svjetlo lampica raznih strojeva koji su se nalazili posvuda oko nje. Noge su joj bez dotoka energije bile nepokretne a koliko god ona bila sposobna ipak je morala biti na nogama da bilo što napravi. Jedino što je mogla je ležati i čekati. Nije se mogla ni nadati zato što android njene generacije nije imao tu sposobnost, bila je borbeni android i imala je samo želju, ne i nadu. Točnije, polu-android.
Nije znala gdje je. Posljednje čega se sjeća je zbrka ispred zgrade i Grayeve naredbe. Nakon toga su je isključili. Nije sigurna ni koliko dugo se tu nalazi, izbrisali su joj kalendar i podsjetnike. Unatoč tome, sjećala se svih osoba s kojima se susrela. Sjećanje je radilo normalno, doduše, uz jednu malu rupu između dolaska u Agenciju Beta i prvog posla za Gray-a. To je bilo prilično frustrirajuće. Kako ne bi bilo! Zamislite da se ne sjećate večeri provedene s curom od dolaska u vaš stan do doručka drugo jutro, i da se još probudite parliziranih nogu? Frustrirajuće, ne? sada donekle znate kako se Nikki osjećala. Ležala je i gledala praznih oćiju u strop, u beskraj.
U tom trenutku su se otvorila klizna vrata ispred nje. Svjetlost ju je obasjala. Njeno golo mehaničko-organsko tijelo i bezbroj žica priključenih na nju od glave do pete. Oći su joj i dalje gledale prazno u strop. Začuo se zvuk cipela i neki ljudi su ušli u prostoriju. Svi su imali bijele kute i hrpu papira sa uputama. Rasporedili su se po strojevima oko stola. Jedna od njih je uzela alat koji je izgledom podsjećao na staru brusilicu i približila se stolu na kojem je Nikki. Sve žice spojene na nju se naglo zatežu. Znanstvenica pali brusilicu. Nikkine zjenice su se suzile. Vrata su se zatvorila i mrak je prekrio znanstvenike i njihov eksperiment.
|
24.09.2006., nedjelja
Preporučeno slušati: Coldplay - Yellow
Bila je hladna noc u gradu. Vjetar je šibao po prolaznicima. Bilo je prekasno za povratak kuci, ali on se ipak približavao kucnom pragu. Jedva je ušao u kucu, bio je sav smrznut, noge i prepone nije više osjećao. Ništa više nije osjećao. Kao da je bio bitno, nikada nije. Izgubio je totalni pojam o vremenu, nikada nije bilo pravo vrijeme, nikada nije bilo pravo mjesto, nikada nisu bile prave osobe...
Na ulazu je ostavio crne cipele i košulju. Nije ponio jaknu, nije mislio, opet nije mislio. Ljudi su ga tjerali da ne misli. Prehlađen je a nema jaknu, glava ga boli. Ulazi u mračnu sobicu. Soba je okupana mrakom ali je on tu tako dugo da ju cijelu zna napamet. Bez najmanjeg napora nalazi papuče i sjeda u hladnu kožnu fotelju. Osjeća hladnu kožu na svojim leđima dok mirno sjedi i trpi. Što trpi? Svi se pitaju, nitko ne zna ali odgovor im je pred očima uvijek. On! On sam sebe trpi. Izgubio se tijekom godina, nekada je znao tko je, sada više nije siguran ni koji je dan. Iz džepa vadi zlatni upaljač i prinosi cigaretu ustima. Začuje se metalni škljoc! i sobu ispuni mlaka svjetlost i miris benzina. Uskoro i dim cigarete. u mraku pronalazi daljinski upravljač od radia. Redoslijed kao i uvijek. Crveno dugme na vrhu lijevo pa malo desno dolje da utisa za dvije crtice i jos malo dolje okruglu tipku koja ce ugasiti radio za devedeset minuta. Radio se pali i cuje se poznata pjesma. Zapravo iz dubine uma mu dopire informacija da mu je pjesma poznata. Nije ju godinama cuo. Cudan osjecaj. Kao da ste pronasli davno izgubljenog prijatelja. Gledate ga i zelite mu sve reci, ali ne mozete usnice razdvojiti. Samo pustite suzu i razumijete se. Lijep je osjecaj...
«Sjecas se kad smo zadnji put slusali ovo?»
«Naravno prijatelju, ne bih to nikada zaboravio. Bila je to divna noc na tvom balkonu. Kao da je jučer bila.» - sa kratkom stankom mu je odgovorio.
«Bila su to bolja vremena...»
«Jesu stari moj, i sve bih dao da ih mozemo vratiti.»
«Da li se sjecas sto sam ti rekao te veceri? Ja sam zaboravio tijekom godina.»
Nasmiješio mu se i rekao: «Rekao si da češ ju zaprositi sljedeći put kad cuješ ovu pjesmu.»
Pogledali su se i u tom trenutku je sve bilo na svom mjestu. Sve je bilo super.
Ugasio je cigaretu u pepeljari. Ustao se i upalio svjetlo. Oći su mu se suzile u tom trenutku. Djelom zbog svijetla, dijelom zbog suza. Krenio je prema kuhinji po čašu vode. Pustio je hldnu vodu da curi iz slavine. Gledao je vodu kako pada u čašu, pogledao ju još jednom i iskapio ju. Umoran je. Trebao bi u krevet, ujutro se rano budi, ide na posao. Krenio je prema krevetu. Zastao je pokraj zida. Zida na kojem je karta svijeta. Pogledao ju je. Nasmiješio se i prešao prstima preko Ognjene zemlje.
Svjetlo se ugasilo. Pjesma se više nije čula. Na radiu se pokazala znamenka 90 i sve je prestalo.
|
18.09.2006., ponedjeljak
prosle su nam jos jedne omiljene nam jeseni vinkovacke... srecom nisam imao ni jednog gosta, svi su se naljutili na nas. bar sad imamo kolaca sve do sv nikole! necu iznositi nikakvu ocjenu ovih jeseni,mogao bi mi netko zaprijetiti kasnije... (bilo je odlicno hihiihihih)
dozivio sam sve u 3 dana. pijanluk,mamurluk,hrpu novaca,besparicu,bijes najmilije mi frendice,toljagu u glavu,povratak Draguljčeta,hrpu zanimljivih maloljetnih cura i cudnih zahtjeva,20 min sna prije posla danas,odluku da vise nikad necu ici u vanilu,nenadjebiv Kildare's,guiness,kilkenny,erdinger,forsters,leffe,zabijanje lude grlice u glavu,ostadoh bez stana u zg,"brez zapor" majicu,dubokoumna razmisljanja,zaustavljanje prometa na mostu...
uglavnom...
odlucio sam napraviti novi blog sljedeci mjesec kad sletim u zagreb, ovaj mi vec ide na jetru i previse ljudi zna za njega a ja jos uvijek ne znam tocnu njegovu adresu... a i jednostavno ne mogu doci do rijeci ovdje,previse ljudi pise odjednom,nikada se ne mogu spojiti na stranicu...ma,znate vec...
dosta mi je vec ovoga ljeta,zelim da vec jednom jesen krene.kisa,cizme,jakna...aaaah.uskoro ce i to doci,kao i rodendani koji krecu za desetak dana.slavimo nekih desetak rodendana u mjesec dana!!!najzesce ce biti kada Draguljče bude slavio rodendan a ja imendan hihihhihhhihii...
puno pusica svima (nekome manje a nekome vise;))(uloge se znaju:))
Luxferro
|
03.09.2006., nedjelja
"napisi novi post,napisi novi post,napisi novi post!!!"-niste normalni ljudi...ali eto,jako mi je dosadno pa cu vam ugoditi. sta ima novo,ha? vaaau, koje pitanje?! nema nista. dani prolaze u hvatanju posljednjih suncevih zraka. brojim posljednje dane u vinkovcima. kao da umirem...HAHAHAHHA! da, bas!!! pijemo svaki dan, dosadujemo se svaki dan, zivciraju me svaki dan, klasicni vk dani.zapravo ima nesto bitnije,nalazim se sa jednom zgodnom plavusom! iako kaze da nije plavusa,ali kao da je bitno:) nisam jos stan nasao pa vas molim sve koji imate mlo bolju kartonsku kutiju da mi se javite kako bi se dogovorili oko najamnine. hvala!
sutra pocinje nova sezona skole. a ja opet ne idem u nju. hmm... kako vrijeme leti, sto sam stariji sve mi vise znaci. polako mi svaka sekunda postaje dragocjena. zivot je kratak, treba to primjetiti na vrijeme. stari grci i rimljani su znali sta govore kad su rekli Carpe Diem. to je definitivno rekao netko tko je zakasnio na pijanku i ostala mu samo casa vina, pa je zakljucio da treba bolje iskoristiti dan i doci ranije sljedeci put.
uglavnom...sutra! ceka me rano budenje i brisanje prasine po sobi. jupi... onda ce me malo nostolgija uhvatiti. Draguljće se jos nije vratio s mora pa smo svi pomalo tuzni...kme kme kme!!!! onda cu otici do parka i sjediti to satima gledajuci djecu kako idu u skolu BUUAAHAHAHAHAAHHAAH!!!! naravno da cu ponjeti i klipove kukuruza sa sobom hohohoho!!!!
donio sam i konacnu odluku vezanu za ovo sranje od bloga. nece ga biti vise! AHA!! tocnije, nece mene biti na njemu. krecem u solo vode blogiranja. moram se sada kao novinar ponasati ozbiljnije! da...bravo bruno...
eto,ode ja negdje. bilogdje. Sveti Bilogdje
živ i zdrav, Luxferro
|
20.08.2006., nedjelja
rogoznica
14.8.2006 04:17
sobica 2 sa 2. krevet, vrata, krevet. dva lika nemirno spavaju. prvi se ustane i kaze:
"ej, jesi vidio moje karte?"
drugi se naglo probudi i krmeljavim ocima gleda prvoga.
"kakve karte?"
"pa moje karte,tu su mi negdje ispale" - trazi karte u mrklom mraku izmedu kreveta i putne torbe.
drugi ga pogleda slinavo.
"mislis pjesme?"
"karte, pjesme, sve je to isto!"
"pa neznam gdje su. pogledat cemo ujutro."
u taj tren obojica se okrenu prema zidu i padnu u san.
16.8.2006 19:38
klupica pored "rive". ili luke. vruce je i jako dosadno. nasi junaci vise nemaju mozga u glavi. vise nisu sigurni sto je java a sto masta.
topli smrdljivi vjetar im se vec uvukao u kosti i posljednje pore na tijelu. cak im je otpala i posljednja granula soli sa tijela. kupaju se a ne
tusiraju se. zele zivjeti a to je tesko u tim uvjetima.
motoric se priblizava klupici.
crvene je boje i star je. zaustavlja se ispred nasih junaka.
"bok decki! sta radite?" - kaze lik sa motora.
to je Mišel. on je muško. debel je. mozda i pretil. ali ima motoric i kkul je. odlican je ucenik bio. trenira stolni tenis, svira violončelo, volontira u pekari i tako... ne znamo koliko godina ima ali oduvijek je tu u rogoznici.
postao je urbana legenda. svi ga znaju. i oni koji ga ne zele znati. on je poput Georga iz Seinfilda. samo se zove Mišel.
"evo nista legendo,dosadujemo se."
"ma trulo je ovdje..."
"znam znam decki..."
dolazi poruka na w800i.
"decki moram ici, Mario me ceka"
"oke ajd..." - u isti glas ce nasi junaci.
"ajd..."
motoric i njegov Mišel su otisli.
"tko ti salje poruku?"
"ma opet ona mala iz vk, dosadne su joj poruke, neznam sto da napisem vise..."
"napisi nest dubokoumno, da nesto kao sazna pa javi."
"e mogao bih...cek..."
i tako iz dana u dan, nasi junaci sjede i cekaju.
|
09.08.2006., srijeda
MI IDEMO NA MORE. NEMA NAS DO DALJNJEG. VI SE MUČITE. JEDNOG DANA ĆE MO SE VRATIT.
|
02.08.2006., srijeda
evo napokon da i ja napišem post. vjerujem da ste to dugo isčekivali. naime nisam imao šta pisati uz ove priče pa vas nisam zamarao. u daljnjem tekstu je kako sam proveo prvu polovicu svoga ljeta od čega su tu i dva ljetovanja.
OD KRAJA ŠKOLE DO 16.7
klasično razdoblje. isprva odmaranje od škole i svih sranja. treninzi se nastavljaju idalje svaki dan, no na njih nitko ne dolazi jer su u najgenijalnije vrijeme. 20:00, tko normalan preko ljeta u to vrijeme može odlaziti na treninge. prosječan dan u to vrijeme je bio ustajanje poslije 12:00, mali doručak pa ručak oko 15:00. u međuvremenu kompjuter (na forumima, blogovima i igranje ponajviše). poslije 18:00 sam uglavnom znao izaći u kvart vidjet se s ljudima iz škole i njene okolice. večina je još tu. rijetki su već na moru ili negdje u planinama planinare među kozama. 40ak minuta u kvartu je čist dosta (osim ako ne bi izašao s namjerom da ostanem na basketu, tada bi ostao cijelu večer sve dok bi se lopta vidjela). poslije se idem spremat za van (to traje oko 15 min. tuširanje, oblačenje, žicanje novaca...). neko vrijeme smo provodili na šalati u boingu ili u cine staru, ponekad sam znao svratiti na ribnjak pozdraviti ekipu (i prodat skate frendu, za koji još dan danas nije skupio pare). u tom razdoblju bio sam dva puta na šalati na kupanju i jednom mi je cigo probo ukrast bike, izcipelario ga i otišo. sve u svemu zabavno razdoblje puno odmora. e i zaboravih spomenut da je luxferro bio oko 10 dana kod mene i da se nismo skidali s kompa. uglavnom on je ujutro učio za faks dok sam ja spavao. onda bi se igrali u LAN-u do iznemoglosti pa bi tu i tamo otišli van.
KOŠARKAŠKI KAMP BAŠKO POLJE (16.7. - 23.7.)
s namjerom da poboljšam svoje košarkaške sposobnosti uputio sam se na taj kamp. zapravo poboljšao sam sve osim toga. isprva moram popljuvat smještaj i hranu. stvarno je bilo grozno. gotovo sav novac sam potrošio na hranu. odlazili smo na tostove i razne sendviče stalno. dan je bio više manje isplaniran i to je ovako izgledalo. ustajali smo oko 9:00, nitko pa ni trener se nije dizao da bi došao na doručak u 7:55 i pojeo dvije šnitice kruha, zatim smo imali jutarnji trening oko 9:30 koji je trajao sat vremena. isprva su to bili treninzi no kako se ni treneru nije dalo nas trenirat tako se ni nama nije dalo trčat i radit tehniku u rano jutro u borovoj šumi pa smo to pretvorili u utakmice. oko 10:30 smo odlazili na plažu te smo u 11:00 imali za otplivat dionicu od 2 km, naravno trener je s nama plivao. poslije smo imali ručak u 12:55. poslije smo imali obavezni odmor od sat vremena po samo opet išli na plažu oko 14:30 te smo počeli našu dionicu od još 2 km u 15:00. onda smo još ostajali na plaži skakat s mola i izvodit razne gluposti s odbojkaškom loptom na plaži. ubzo je cijelo mjesto znalo kad bi nas vidjeli da su to košarkaši iz zagreba. poslije smo imali utakmice. utakmice su imale smisla u tome da su zadnji dan drugoplasirani imali 2 km ta preplivavanje, trećeplasirani 4 km a prvi slobodan dan. omjer pobjeda zadnji dan je bio 7:4:2. ja kao kapetan svoje ekipe zajedno s njima izborio sam najviše pobjeda. začuđujuće je bilo što smo u te utakmice dolazili napaljeniji nego kad bi ciboni išli u goste išto smo ostavljali dušu na terenu zbog jedne tako reči beznačajne utakmice. mnoštvo ljudi (večinom turista) se znalo skupiti oko nas za vrijeme tekme i do zadnje minute nas gledati kako igramo. poslije bi išli na tuširanje pa na večeru u 19:55. onda je počinjalo ono zbog čega su svi ovdje. izlazak u baške vode i tulumarenje cijelu noć dok se svi disco clubovi ne bi zatvorili ili dok ne bi našli zgodnu čehinju ili poljakinju (uglavnom da nije naša) i odveo ju na plažu. ostajali bi uglavno do 3 i onda bi se lagano pokupili u depadanse u kojima smo spavali. mrtvi umorni od čaganje od 11 do 3 bi pali u krevet i spavali do 9 kada bi se sve ovo ponovilo. zaboravih spomenut da je u discu bila odlična glazba i DJ.
LJETOVANJE NA PAG - POVLJANA (23.7. - 30.7.)
ljetovanje s roditeljima. povljana - lijepo malo mjesto no nema disca pa nije baš po mom ukusu. iako bilo je dobro. imao sam društvo tamo. sina tatine kolegice s posla leona te pola bedekovčine. kao što sam obečao da ću ju spomenuti u ovom postu... ivanu i njenu sestru mateu koje znaju mog bratića i sestričnu iz bedekovčine te njihove prijatelje s paga. prijatelj s kojim sam bio tjedan ranije na kampu bio je u to vrijeme u novalji, mjesto oko pola sata autom od povljane ali nažalost se nismo vidjeli. upoznali smo (leon i ja) dečke iz zagreba koji su s nama skakali na svjetioniku no nikada im nismo saznali imena. nemam ništa za pisat o ovo tjednu ljetovanja. ništa se baš posebno nije događalo, evo drago mi je što sam stekao par novih prijatelja. zbog toga je ovo ljetovanje ostavilo sječanja u meni. na kraju bi POZDRAVIO CIJELU EKIPU IZ POVLJANE, BEDEKOVČINU, DEČKE SA SVJETIONIKA I VINKOVCE.
poslije svega ovoga došao sam u zagreb odmoriti se. malo vježbati (fizički podizati svoju snagu), u izradi su neke web stranice. upostio sam se i u te vode. pusa svima do slijedečeg posta...
Hudo 
|
30.07.2006., nedjelja
dosadno mi je...i vruce mi je...i moram se druziti sa sonjom...
a ovo je moja livada. da, nekada je bila lijepa... sada je pustinja. sve. svuda. posvuda.
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
pijesak, prašina i botox su u zraku i svi cemo postati 
|
21.07.2006., petak
nekoliko dana je proslo i stiglo je vrijeme za postavljanje uzaludnih pitanja. zasto sam se vratio ovdje?!?!?!?!? zasto nisam ostao na vrucini gradskog asfalta, u polupraznom gradu sa onim divnim sponzorušama? IMAO SAM VIŠI CILJ!!!!!! opet...glupan jedan!
osjecam se kao clint eastwood u onim kaubojskim filmovima. tako izgleda okolis u vinkovcima, kod bazena. prasina i pijesak, visoke temperature, iskopana cesta ispred kuce... dane provodim kod Matkonia ne radeci nista. sjedimo u njegovoj maloj tamnoj smdljivoj sobici i osjecamo prasinu u nama. prasina i dim... ne postoji nista drugo. koliko god se tusirali ne mozemo ju isprati sa sebe. slusamo thievery corporation cijeli dan...
zapravo, dogodilo se nesto jucer! otvorili smo viski iz san marina koji 2 godine cega neku dovoljno svetu priliku da se otvori. napokon se dogodila ta prilika.
čemu...
pola stvari se ne sjecam. navodno je bio dan grada. mi se mlo napili. došao Juuka i slavio s nama. viski, pivo, pelin, vrucina, pivo i vatromet. i mobilni telefoni astronomskih vrijednosti. trazili smo neke mobi-drolje, izgled da su sve na moru. uglavnom lose je zavrsilo. birali smo miss dlakave noge, Juuka je pobijedio tijesno mene. netko od njih me je lizao po obrazima. pao sam sa postolja za ribiće. leđa me jako bole. izgubio sam đojstik s mobitela. neznam kako! i za kraj, sve je zavrsilo s konverzacijom na lošem njemačkom...
čemu...
|
18.07.2006., utorak
stigoh jucer na divlji istok. kuci. zanimljivo je da sam se vratio s vinkovci expressom. previse ljudi sam znao u tom vlaku... ali ajd. vratio sam se upisan na fakultet i s nova dva albuma, thievery corporation i gnarls barkley. sta da kazem o njima... dovoljno je reci da ih JA imam, to govori o kvaliteti. uglavnom...
uskoro cu na more, nadam se... ovdje je previse prasine i komaraca. ma...lako je sada onima koji se nalaze na nudističko-svingerskim plažama, onima koji prodaju kukuruze, onima koji putuju trajektom do onih koji prodaju kukuruze itd...
jos nesto! cini mi se da ce se Sonjino prorocanstvo pokazati istinitim. brum ce svima reci da su glupi i jadni i da su nasjeli na njegove lazi i da je njegov posao ovdje gotov a onda ce sjesti na svog crnog pastuha i odjahati prema zalasku sunca na zapad, u nova mjesta i nove avanture.
puno pusica!
Luxferro
|
|
|
| < |
lipanj, 2007 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
O čemu se tu radi?
2 covjeka.2 grada.2 nacina razmisljanja.jedna obitelj i jedna cesta.
Linkovi
Portal grada Vinkovaca
Vinkovačke jeseni
Forum III. gim u Zagrebu
III. gimnazija 2.F razred
Matura-godišnjak
Caffe Mobil
Basket
NBA
HKA "A. Petrović"
Cibona VIP
Nike Basketball
Blogovi
Blog.hr
Until the morning
Hudo live space
Hans
Luda Ivek
Bicikljist
All the junkies united
Samo riječi
Sonja
Bezgrađanske Budalaštine
Ivana
Atom Heart Mother
B.B.B. Pešća
|
|
